Definicija disleksije obuhvaća širok raspon simptoma. U osnovi, disleksija je poremećaj učenja vezan uz jezik. To je krovni pojam za skup simptoma kod osoba s poteškoćama u učenju i određenim jezičnim vještinama, prije svega čitanjem. Često dovodi i do poteškoća s pisanjem, pravopisom, fonološkom svjesnošću i drugim jezičnim vještinama.
Često se javlja zajedno s drugim poremećajima poput poremećaja pažnje i hiperaktivnosti ili ADHD-om, kao i s nekim drugim teškoćama.
Disleksija prati osobu cijeli život, ali se može očitovati različito u različitim fazama. Odrasli s disleksijom suočavaju se s drukčijim izazovima nego djeca. Disleksija može utjecati na djetetov školski uspjeh, a odraslima otežati posao ili zadržavanje zaposlenja.
Ponekad su poteškoće toliko izražene da osoba ima pravo na posebne prilagodbe, dodatnu podršku, specifične terapije ili prilagođeni obrazovni program.
Što uzrokuje disleksiju?
Točan uzrok disleksije nije poznat, ali istraživanja pokazuju razlike u strukturi, funkcioniranju i razvoju mozga. Potrebno je još istraživanja kako bi se djeci i odraslima s disleksijom osigurala što bolja podrška.
Postoji genetska komponenta jer se disleksija često javlja u obiteljima.
Dokazano je da disleksiju ne uzrokuje manjak inteligencije, truda ili želje za učenjem. Prikladne intervencije i metode poučavanja, kao i vježbe kod kuće, mogu pomoći osobama s disleksijom da uspješno uče.
Koliko je disleksija česta?
Prema International Dyslexia Association, oko 20% Amerikanaca pokazuje simptome disleksije. Možda nemaju pravo na specijalno obrazovanje, ali mogu imati velike poteškoće s pravopisom, čitanjem, jezičnom obradom, zamjenom riječi i pisanjem.
Kako se postavlja dijagnoza disleksije?
Disleksija se najčešće prepozna tijekom školovanja. Ako dijete ima poteškoća s tečnošću čitanja, pisanjem ili usvajanjem jezika, učitelji mogu predložiti testiranje. Roditelji također mogu uočiti jezične poteškoće i zatražiti procjenu za razvojnu disleksiju.
Odrasli se mogu obratiti liječniku zbog poteškoća s čitanjem ili pisanjem i zatim biti upućeni na testiranje.
Procjena disleksije uključuje niz aktivnosti i pitanja za roditelje, a ponekad i učitelje. Na temelju toga gradi se profil i postavlja dijagnoza. Rana intervencija daje djeci najbolju šansu za uspjeh — što se prije prepozna, to bolje.
Vrste disleksije
Postoje četiri vrste disleksije:
- Fonološka disleksija – naziva se i auditivna ili disfonična disleksija. Osobe imaju poteškoće s povezivanjem slova i slogova s glasovima te njihovim dekodiranjem.
- Površinska disleksija – zove se i vizualna ili diseideticka disleksija. Uzrokuje smetnje u prepoznavanju cijelih riječi te probleme s pamćenjem i usvajanjem novih riječi.
- Deficit brzog imenovanja – teškoće u brzom, automatskom imenovanju brojeva, slova, predmeta ili boja. Obrada je spora pa im treba više vremena da se prisjete naziva.
- Dvostruki deficit – poteškoće i u imenovanju glasova i u fonološkoj obradi. Većina slabijih čitača ima ovu vrstu disleksije.
Koji su znakovi disleksije?
Disleksija je specifična teškoća učenja koja se može očitovati na mnogo načina u jezičnim vještinama. Neki češći znakovi uključuju:
- Problemi s čitanjem u sebi ili naglas — teško razumiju riječi i imaju slabiju prepoznatljivost riječi.
- Teškoće s čitanjem, razumijevanjem i pamćenjem pročitanog.
- Vrlo sporo, otežano pisanje i čitanje.
- Problemi s pravopisom — znaju izgovoriti slova, ali ih ne znaju zapisati.
- Izbjegavaju čitanje i aktivnosti koje zahtijevaju puno čitanja.
- Često krivo izgovaraju riječi ili imena, teško im je prisjećati se i rimovati riječi.
- Mijenjaju redoslijed slova, riječi ili brojeva unutar riječi, rečenica ili nizova.
Dijete s disleksijom može imati poteškoće s učenjem govora, slova i njihovih glasova. Učiti strani jezik može biti posebno teško.
Matematika je čest izazov za osobe s disleksijom. Može biti teško zapamtiti brojevne činjenice i pravilno rješavati zadatke.
Kako se liječi disleksija?
Disleksija je cjeloživotna. Ne nestaje. Uz odgovarajuću podršku, osobe s disleksijom mogu dobro funkcionirati, uključujući i čitanje i pisanje. Rana dijagnoza i intervencija znatno povećavaju šanse jer se potrebne vještine mogu brže savladati. Posebno educirani učitelji, tutori i terapeuti izuzetno su važni.
Podrška kod kuće važna je kroz terapije i vodstvo roditelja ili skrbnika.
Pomažu i razne prilagodbe: softver za pretvaranje teksta u govor (npr. Speechify), digitalni snimači, dodatno vrijeme na testovima te usmeno umjesto pisanog ispitivanja.
Disleksija je prisutna cijeli život, ali ne mora biti prepreka. Uz dobru podršku i pravovremenu intervenciju, osobe s disleksijom mogu uspjeti u gotovo svemu što naume.
Često postavljana pitanja
Što radi osoba s disleksijom?
Osobe s disleksijom imaju poteškoća s čitanjem i drugim jezičnim vještinama poput pisanja, pravopisa i govora. Djeca s disleksijom obično su inteligentna i marljiva, ali im je teško povezati slova s glasovima pri čitanju ili pisanju. Često zamjenjuju riječi ili brojeve u riječima, rečenicama ili nizovima. Imaju poteškoće s verbalnom obradom i ne mogu u potpunosti razumjeti ono što im se govori.
Primjer disleksije?
Osoba s disleksijom može čitati vrlo sporo ili mora ulagati puno više truda nego drugi. Može zamijeniti slova ili brojeve, pa, primjerice, “sada” pročita kao “dasa” ili “1648” postane “1486”. Riječi se mogu spajati bez razmaka. Razumijevanje i pamćenje pročitanog su otežani, osim kad im netko drugi glasno pročita sadržaj.
Što uzrokuje disleksija?
Disleksija može dovesti do problema sa samopouzdanjem i ponašanjem ako nije prepoznata i tretirana. Osobe mogu osjećati tjeskobu, manjak samopouzdanja, imati probleme u ponašanju, doživljavati školski neuspjeh i povlačiti se u sebe. Mogu odrasti bez mogućnosti učinkovitog čitanja, što ograničava njihov potencijal.
Najčešći oblik disleksije?
Fonološka disleksija najčešći je tip. Uzrokuje probleme s dekodiranjem glasova jezika, pokušajem izgovora te povezivanjem zvukova sa simbolima.
S kojom vrstom pomoći trebaju osobe s disleksijom?
Osobama s disleksijom mogu pomoći alati poput govor-u-tekst/tekst-u-govor (npr. Speechify) ili digitalni snimači. Lakše im je pisati tipkovnicom nego olovkom. Audioknjige mogu biti dobar izbor za obaveznu literaturu.

